Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.
Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja. Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka (Partsko Carstvo) u Jeruzalem prateći betlehemsku zvijezdu. Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ “magoi” koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd. To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra, oni kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem. Darovali su Isusu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast – smirnu kao čovjeku.
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva, njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze.
Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja, a u hrvatskoj tradiciji označava kraj božićnog vremena.
